Opis discipline: -Naglasak je stavljen prije svega na duševno stanje- osjećaji, mišljenja...-a to se potom prenosi na pokret. Tzv. improvizacija u scenskomu plesu je vlastiti ples bez pripremljene koreografije. Plesač bi trebao koristiti vlastitu kreativnost i maštu i sam otkriti kakvi pokreti odgovaraju toj glazbi. Scenski ples se može plesati u skupini. Razni efekti primjerice u slijedu potpomognu u iznošenju osjećaja te gledatelja to više zainteresira. Ovaj ples ne ovisi samo o plesnoj strani, već i o glumačkoj. Glumac ne govori već pleše. U modernom plesu se često koriste pokreti na zemlji koji i kad su stojeći moraju biti izražajni, te zahtijevaju gibljivost. Plesači scenskog plesa plešu često bosi. Njihove geste su na svoj način isto tako rječite kao i u baletu. Pokrete izmišlja koreograf koji igra veliku ulogu. On je nešto kao skladatelj u glazbi ili slikar u likovnoj umjetnosti, ali za razliku od njih radi sa živim ljudima.